Nije joj bila uslišana želja da postane redovnicom: željela se pridružiti klarisama, ali su je odbile jer nije imala miraz. Stoga je nastavila živjeti u očevoj kući, provodeći pokoru i služeći siromašnima.
Sveta Ruža iz Viterba rođena je 1233. godine u talijanskom gradu Viterbu, u siromašnoj obitelji. Za nju se piše da za života nije činila čudesa, ali je – kao i sveti Franjo – cijeli svoj život stavila u službu Radosne vijesti i bližnjih.
Bila je pobožna i posvećena brizi za siromašne. Životopisci bilježe da je koliko bila stroga prema sebi u pokori, toliko bila velikodušna i blaga prema svima koji su bili u potrebi. Pripisuje joj se dar prorokovanja te viđenje Djevice Marije. Ulicama rodnoga grada propovijedala je o grijehu i Kristovim patnjama, pozivajući sugrađane na obraćenje i pokoru.
Nije joj bila uslišana želja da postane redovnicom: željela se pridružiti klarisama, ali su je odbile jer nije imala miraz. Stoga je nastavila živjeti u očevoj kući, provodeći pokoru i služeći siromašnima.
Umrla je 1251. godine, a pobožni građani odnijeli su njezino tijelo u samostan klarisa. Svetom je proglašena 1457. godine. U knjizi dviju franjevki o Ružinu štovanju stoji da su joj se i nakon smrti utjecali ljudi u nevolji te da je zabilježeno oko 1200 milosnih uslišanja po njezinu zagovoru.
Spomendan joj je 4. rujna. Zaštitnica je ljudi u egzilu, franjevačke mladeži, cvjećara i grada Viterba.
Komentari (0)