Pogrde su ružne riječi i postupci kojima nekoga želimo uvrijediti, povrijediti ili obezvrijediti. Pogrde su kompleksna stvarnost koja u nama kršćanima izaziva…
Pogrde su ružne riječi i postupci kojima nekoga želimo uvrijediti, povrijediti ili obezvrijediti. Pogrde su kompleksna stvarnost koja u nama kršćanima izaziva različite osjećaje i različita djelovanja.
Pogrde koje nas zabrinjavaju. To su one pogrde kojima smo mi izvor i koje mi sami upućujemo drugim ljudima. Dakako da nas one s pravom zabrinjavaju jer ukazuju na to da smo daleko od puta svetosti. No ujedno nas i potiču na djelovanje jer je potrebno, dok je vremena, obratiti se i živjeti po Božjoj volji. A Božja volja je da svaka naša riječ i svako naše djelovanje proizlazi iz ljubavi i poštovanja.
Pogrde koje nas upozoravaju. To su one pogrde koje mi kršćani primamo od ljudi. Premda je primarni impuls da se uvrijedimo ili branimo, valja nam se razborito zamisliti ima li u tim riječima istine i stvarnoga povoda. Jer, ako ima, onda nam je i to poziv na obraćenje. A Bog može i protivnike Crkve upotrijebiti da budu proročki glas. Stoga takve pogrde s pravom doživljavamo kao opomene i poticaj da se stvari poprave i da kvalitetnije služimo Bogu služeći ljudima.
Pogrde koje nas raduju. To su one pogrde o kojima je Isus govorio u blaženstvima. Pogrde koje primamo zbog Krista te naše vjernosti Kristu i Katoličkoj Crkvi. Takve su pogrde i takvi napadi pravi razlog da se radujemo i kličemo jer nam je, ako ustrajemo vjerni i pravedni, velika plaća na nebesima. I ovdje vrijedi podsjetiti na to da veliki ljudi i proroci nisu oni koje se u Crkvi hvali, uzvisuje ili tapša po ramenima, nego su veliki oni koje mrzitelji Krista i Crkve napadaju. Poput našega svetog kardinala Alojzija Stepinca. Koji je neprestano meta napada i pogrda.
Pogrde koje nas ražalošćuju. To su one pogrde kojima smo svjedoci, a koje se izravno ne tiču nas. Žalosno je da ljudi žive sukobe te da su spremni i sposobni napadati jedni druge. Gdje god ikoje ljudsko biće pati, mi kršćani ne smijemo ostati neutralni jer je svačija žalost i tjeskoba ujedno i naša, a bilo čije rane i nas bole. I nas peku. No nije dovoljno ostati na sućutnom promatranju svijeta oko sebe, nego je nužno, u ljubavi i služenju, učiniti sve što je u našoj moći da svijet postane bolje mjesto za sve ljude.
Pogrde koje nas potiču na zahvalnost. To su one pogrde, boli, udarci i patnje koje je Krist uzeo na sebe da bi nas spasio od vječne propasti. I zato u nama izazivaju zahvalnost i želju da tu radosnu vijest navijestimo cjelokupnom stvorenju. Sluga se Jahvin zauzeo za nas i žrtvovao je svoj život kao pomirnicu. Dakako da je zahvalnost prva kršćanska asocijacija na grde, ali mi smo je naveli na zadnjem mjestu kako bi se duže zadržala u našim mislima. I kako bismo iz te zahvalnosti ljubili ljubav koja nas ljubi te je nasljedovali čineći dobro. I govoreći uvijek lijepe, istinite i izgrađujuće stvari.
Nikola Kuzmičić
Komentari (0)