„Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god…
„Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim!“ U Bibliji je zapisano da je ove riječi izustio ne neki od proroka, nego perzijski kralj Kir Veliki. Doista, među svim poganskim vladarima koji se spominju u Starom zavjetu, Kir je eksplicitno opisan kao Božji pomazanik: pravedan, milosrdan i pobožan. On je oslobodio Izraelce iz babilonskoga sužanjstva i naložio im da ponovno sagrade hram u Jeruzalemu, vrativši sve blago koje je bilo ukradeno iz njega. Prorok Izaija rekao je da je Bog išao s Kirom i donio mu pobjedu: „Ovako govori Jahve o Kiru, pomazaniku svome: ‘Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode.’“ Tko je, dakle, bio taj bogougodnik?
Kralj Kir I. (559. – 530. pr. Kr.) bio je osnivač Perzijskog Carstva i prvi vladar dinastije Ahemenida. U povijest je ušao kao jedan od najvećih vladara starog vijeka. Pokorio je sve narode od Indije do Grčke i uspio biti upamćen po dobru. Nisu mu se divili samo izraelski pisci nego i grčki. Herodot je za Perzijance zapisao da laganje drže najvećom sramotom i da ih se odgaja tako da uvijek govore istinu; da su vrlo pravedni i da prve prijestupe redovito opraštaju; da cijene svoje susjede; da vole piti vino, ali da paze da se u pijanstvu ne osramote. Također je zapisao da Perzijanci drže ludošću štovanje kipova bogova i da ne grade hramove, nego da prinose žrtve na vrhovima planina. Za Kira je zapisao da je bio najhrabriji i najotmjeniji među svojim vršnjacima te da je Perzijance učinio gospodarima nakon što su dugo bili robovi, okupivši gorštačka plemena i ujedinivši ih u moćnu silu. Rimski povjesničari zabilježili su kako je Aleksandar Veliki, nakon što je osvojio Perziju, hodočastio na grob Kira Velikog kako bi mu prinio žrtvu. Kurcije Ruf zapisao je da u grobu nije pronašao ništa osim Kirova oružja, pa je njegov lijes dao pokriti vlastitim plaštem i na njega stavio krunu.
Kira nisu samo stranci smatrali idealnim vladarom, nego su mu se divili i sami Perzijanci. Mnogo nakon njegove smrti, i dalje su se prisjećali Kira kao svojeg „oca“, iako su mnogi od njih smatrali da su se kasniji perzijski kraljevi udaljili od njegovog uzora. Unatoč tome, Biblija pamti vrijeme perzijske vlasti u Judeji kao sretno vrijeme, kada se moglo dostojno štovati Boga i pridržavati se njegovih zakona. Kralj Darije I. (522. – 486. pr. Kr.), onaj koji je neuspješno napao Grčku, opisan je kao pravedan vladar, koji je dopustio Izraelcima njihove privilegije nakon što su dokazali da im ih je dao sam Kir. Artakserks I. (465. – 424. pr. Kr.) upamćen je pak kao veliki podržavatelj bogoštovlja, koji je vlastiti novac stavio na raspolaganje svećenika u Jeruzalemu. Svojim je ediktom naložio: „Sve što naredi Bog nebeski, neka se odmah izvrši u svoj gorljivosti za dom Boga nebeskog.“
Perzijska je vlast, čini se, bila relativno blaga i u drugim zemljama, s obzirom na to da drugi tekstovi potvrđuju biblijske izvještaje. Primjerice, pronađen je cilindrični biljeg ispisan klinastim pismom na kojem je opisano Kirovo osvajanje Babilona. U tekstu je Kir, kao i u Bibliji, obasut pohvalama, i naziva se odabranikom babilonskog boga Marduka. Nakon osvajanja ponovno je izgradio gradske zidine, dopustio povratak izgnanicima i potaknuo popravak hramova i obnovu kultova raznih bogova u cijeloj Mezopotamiji. Naravno, bilo je vrlo preporučljivo upućivati takve pohvale kraljevima o kojima je ovisila sudbina naroda, ali perzijski su vladari očito znali da je pametnije dopustiti pokorenim narodima da slijede svoje običaje nego im nametati vlastite. Primjerice, u Egiptu postoje jasni dokazi da su perzijski kraljevi ne samo odobravali kultove lokalnih bogova, nego i sudjelovali u njima. Kralj Kambiz II. (530. – 522. pr. Kr.) uzeo je titulu faraona i nazvan je sinom boga Ra, a također je sagradio ritualni sarkofag za svetog bika Apisa. Kult Apisa nastavio se nesmetano tijekom cijelog razdoblja perzijske vladavine Egiptom.
Doduše, postoje i drugačiji izvještaji. Herodot je zabilježio da je Kambiz zapravo prezirao Egipćane zato što štuju govedo, pa da je dao ubiti Apisove svećenike, a svetog je bika zarezao nožem da bi dokazao kako je to samo životinja, a ne bog. Moguće je da je to kasnija priča, nastala kako bi ocrnila perzijsku vladavinu. U Bibliji su perzijski vladari prikazani dvojako. Knjiga Izaijina, Nehemijina i Ezrina hvale ih kao podržavatelje bogoštovlja i obnovitelje Jeruzalema. Međutim, knjige koje su nastale poslije, Esterina i Danielova, opisuju ih kao dobroćudne i blage, ali lakovjerne vladare koje zlonamjerni savjetnici lako navedu na pogrešan put. Prorok Daniel navodno je bio savjetnik nekoliko perzijskih kraljeva, prema kojima se odnosio familijarno, pa i nonšalantno. Takav je prikaz vjerojatno proizašao iz pomalo šaljivih priča u kojima su vladari poput Kira i Darija samo generički likovi u dvorskim intrigama, kojima Daniel i njegovi protivnici lako manipuliraju dok se međusobno nadmudruju. Međutim, čak i u takvim pričama ti vladari zapravo žele dobro i na kraju postupe ispravno, što mnogo govori o percepciji perzijske vlasti čak i nakon što je ona nestala.
Perzijski kraljevi ipak nisu bili cinici koji su istodobno vjerovali u sve bogove i ni u jednoga. Svakako, držali su da je promućurno iskazivati poštovanje stranim božanstvima i njihovim sljedbenicima. Međutim, oni su bili zoroastristi, pripadnici vrlo stare religije koju je u 6. st. pr. Kr. reformirao Zaratustra, a koja stvoriteljem svijeta smatra boga Ahura Mazdu. Kralj Darije I. u opisima svojih pobjeda na monumentalnom Behistunskom reljefu jasno kaže da štuje Ahura Mazdu i da mu je on donio pobjedu nad bezbožnicima i pobunjenicima.
Što je danas ostalo od Perzije? „Perzija“ je grčki naziv za zemlju Fars, jezgru carstva koje je osnovao Kir Veliki. Međutim, današnji Perzijanci svoju zemlju nazivaju Iran, što znači „zemlja Arijanaca“. Dvadeset i sedam stoljeća nakon Kira, pomazanika Božjeg, ona i dalje postoji.
https://en.wikipedia.org/wiki/Winged_genius_relief_(Pasargadae)#/media/File:Cyrus_II_(The_Great).jpg: Reljef krilatog čovjeka iz ruševina palače u Parsagadi, s natpisom „Ja, Kir, kralj“.
https://en.wikipedia.org/wiki/Persepolis#/media/File:The_Treasury_Reliefs_(Best_Viewed_in_%22Original%22_Size)_(4734172156).jpg – Reljef s prikazom kralja Kserksa I. i njegovih dvorjana iz palače Apadana kod Perzepolisa, 6. st. pr. Kr.
https://en.wikipedia.org/wiki/Cyrus_Cylinder#/media/File:Cyrus_Cylinder_front.jpg – Biljeg s tekstom o Kirovu osvajanju i obnovi Babilona, 6. st. pr. Kr.
https://en.wikipedia.org/wiki/Behistun_Inscription#/media/File:%DA%A9%D8%AA%DB%8C%D8%A8%D9%87_%D8%AF%D8%A7%D8%B1%DB%8C%D9%88%D8%B4_(_%D8%A8%DB%8C%D8%B3%D8%AA%D9%88%D9%86(.jpg – Behistunski reljef s opisima pobjeda Darija I.
Komentari (0)