S radošću bilježimo promociju knjige akademika i arhitekta Andrije Mutnjakovića o šibenskoj katedrali uz pregršt fotografija majstora fotografije Luke Mjede. Uz to,…
S radošću bilježimo promociju knjige akademika i arhitekta Andrije Mutnjakovića o šibenskoj katedrali uz pregršt fotografija majstora fotografije Luke Mjede. Uz to, u knjizi se nalazi i mnogo crteža autora Mutnjakovića koji tumače konstrukciju i detalje ovoga velebnog dijela, sve u izdanju Hrvatskog fotografskog centra. Sponzori knjige na ukupno 472 stranice su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, Ministarstvo kulture i medija, Šibenska biskupija i Grad Šibenik. I sve to dvojezično, na hrvatskome i engleskome jeziku.
Šibenska biskupska katedrala svetog Jakova odlikovana je veličajnim svjetovnim i religioznim odličjima: Sveti Otac proglasio je katedralu Papinskom bazilikom, a UNESCO ju je imenovao svjetskom kulturnom baštinom. Katedralu su svojim dukatima 150 godina (1402. – 1555.) gradili građani Šibenika, koji je u doba gradnje imao oko 8000 stanovnika. Stanovnici su bili stiješnjeni uz obalu Jadranskog mora, okruženi otomanskim najezdama i desetkovani kužnim pošastima.
Nastojeći se zaštititi, Šibenčani su gradili crkvu Kristovu apostolu Jakovu, kojega je evanđelist Marko nazvao „sinom Groma“ i čiji je grob u Santiagu de Composteli štitio kršćane od islamskih osvajača. Ovo povjerenje u nebeskog zaštitnika temelji se na milenijskom kršćanskom iskustvu Šibenčana i stanovnika naseljenih duž sjeverne obale Jadranskog mora.
Prvi kontakt s kršćanstvom ostvaren je 61. godine kada je apostol Pavao bio na južnom jadranskom otoku Mljetu. Borbu za afirmaciju kršćanstva poveo je također latinski teolog Eusebius Sophronius Hieronymus (oko 347. – 420.), kojega se rado skraćeno naziva San Girolamo (sveti Jerolim).
Dirljiv događaj zbio se u Šibeniku 7. travnja 1402. godine. Na poziv netom izabranog biskupa Bogdana Pulšića sastalo se 45 građana Šibenika i u toj prigodi dogovorili su davanje desetine svojih prihoda za gradnju nove katedrale. Bili su to 150 godina Šibenčani – puk, posjednici, pomorci, trgovci, plemići, biskupi uz podršku mletačkih kneževa i njihovih duždeva.
Šibenska katedrala osmišljavala je nekoliko generacija građana, kneževa, biskupa, arhitekata i kipara. Biskup Pulšić odlučio je katedralu izgraditi na mjestu postojeće, posvećene svetom Jakovu, i za tu je odluku dobio privolu Gradskog vijeća. Odabrana lokacija nalazila se u zidinama i kulama zaštićenoga jugozapadnog predgrađa Šibenika, na povećem platou poput trga oko kojega su smještene važnije javne zgrade poput Kneževe i biskupske palače i škole.
Uslijed započinjanja gradnje biskup Pulšić je preminuo 1436. godine, ali ga je srećom naslijedio biskup Šibenčanin Juraj Šižgorić koji je s velikim zanosom vodio gradnju sve do svoje smrti 1454. godine. Pulšićeva ambicija gradnje reprezentativne crkve dokazala se izborom Bonima, vrsnoga dalmatinskog kipara (Portal katedrale sv. Marka u Korčuli, 1412., Orlandov stup u Dubrovniku 1416. godine, zatim u Splitu izrađuje oltar svetog Dujma 1427. godine).
No, Bonino je zaražen kugom 1430. godine, a dužd Foscari pohvaljuje njegov rad i 40 dukata daruje Šibenskoj biskupiji. Boninovo vrijeme u formiranju Šibenske katedrale trajalo je dvije do tri godine, no bilo je vrlo korisno. Biskup Pulšić bio je svjestan da konstrukciju katedrale mora osmisliti verzirani graditelj te je odabrao majstora Francesca (venecijanski kamenoklesar). Francesco nakon godinu dana napušta gradilište, a Pulšić dovodi dva nova ugledna kipara iz Venecije: bili su to kipar Antonio Busato i kipar Laurentino Pincino.
Usporedno s gradnjom zidova katedrale započela je gradnja (središnjih) stupova. Kipari Busato i Pincino kao kipari bili su zaneseni izradom kiparskih detalja te su se zidovi počeli urušavati i odlučeno je da se angažira graditelj s referencama. Bio je to građanin Venecije, majstor kamenorezac Juraj, sin Matije. Ugovor s Dalmatincem potpisan je 22. lipnja 1441. godine. Majstor Juraj preuzeo je dužnost voditelja gradnje katedrale bez definiranja predodžbe njezina oblika. Dalmatinčevim projektom završena je 40 godina duga rasprava o lokaciji katedrale i njezinom povećanju do danas postojećih proporcija.
OVO JE DJELO NASTALO TRUDOM MAJSTORA JURJA MATIJINA DALMATINCA
Smatra se da je rođen oko 1400. godine i tada obveznu zanatsku naobrazbu od deset godina mogao je steći od 1410. do 1420. godine, a u Šibenik dolazi oko 1441. godine. Vjerojatno je u Veneciji djelovao dvadesetak godina. Dalmatinčev honorar pri dolasku u Šibenik bio je u rangu honorara najistaknutijih venecijanskih arhitekata, a to znači da je i on u Veneciji imao adekvatna djela koja su opravdavala taj honorar. Dalmatinac je korektno dovršio korpus isprva zamišljene katedrale i ugradio ga u kompozicije zamišljene i ostvarene vizije renesansne katedrale. Dalmatinčevo arhitektonsko oblikovanje poprečnog broda i apside potpuno je izmijenilo formalni i tehnološki karakter katedrale. Umjesto zidanja opekom, Dalmatinac gradi kamenim blokovima, poput antičkih hramova. Pokrov kupole i krova su kamene ploče nosive profiliranim rebrima. I baš ta montažna izgradnja od kamenih ploča omogućila je sanaciju kupole prilikom neprijateljskog granatiranja i oštećenja kupole. Ta montažno demontažna izgradnja bila je novost u arhitekturi. Tek 500 godina poslije to je postala praksa u gradnji izumom armiranog betona.
Na vanjskom frizu apsida nalazi se niz od 71 skulpture ljudskih glava, poznatih kao “šibenske glave” ili “glave iznad lisnatog pojasa”. Vjeruje se da su skulpture glave značajnih građana koji su pridonijeli izgradnji katedrale. Za jednu se tvrdi da je portret samog Dalmatinca pa istaknuti povjesničar Radovan Ivančević rezonira da je kolekcija glava „bila najveća renesansna galerija portreta u prvoj polovini 15. stoljeća u Europi. Kamen za gradnju katedrale dopreman je s Brača („Veselje“). Postoje podatci da je kamen dopreman s Korčule (s otočića Kamenjaka) i Raba. Poznato je da je Juraj Dalmatinac nekoliko puta bio na Korčuli vezano uz kamen i gradnju.
Na kraju čestitamo i zahvaljujemo akademiku Andriji Mutnjakoviću na energiji i ustrajnosti da objelodani ovo remek-djelo.
Vlado Petričević, dipl. ing. arh.
28. 2. 2026.
Komentari (0)