Početak proljeća i Uskrsna nedjelja
Početak proljeća i Uskrsna nedjelja
Piše: Tatjana Kren
Precesija proljetne točke po zodijaku i točke nebeskog pola
Prije više od pet tisućljeća narodi drevne Mezopotamije došli su do spoznaje da proljeće počinje kada Sunce dođe u točku u Biku (Nebeski bik). Dva i pol tisućljeća poslije, u drugom stoljeću prije Krista, vremenu Hiparha, najglasovitijega antičkog astronoma kojeg nazivaju ocem znanstvene astronomije jer je bio vrstan astronomski motritelj i analizator Sunčeva i Mjesečeva gibanja, grčki su se astronomi služili sačuvanim kaldejskim podatcima pa je Hiparh na temelju kaldejskih podataka otkrio pojavu precesije. Precesija je retrogradno (unatraške) pomicanje proljetne točke po zodijaku, znači ne smjerom kojim kroz zodijak prividno prolazi Sunce, nego obrnutim smjerom. Hiparh je znao da se u kaldejskim astronomskim podatcima radi o tisućljetnom sustavnom promatranju neba. Stoga, kada je u kaldejskim te egipatskim zapisima pronašao da se proljetna točka nalazila u Biku, a u njegovo vrijeme bila je u Ovnu i da kad se Sunce nađe u Ovnu počinje proljeće, došao je na ideju da i proljetna točka možda mijenja položaj. Pronašao je pravilne promjene položaja zvijezda ucrtanih u njegovu zvjezdanom katalogu i starijim katalozima. Ispravno je objasnio retrogradno kretanje proljetne točke nad ekliptikom i pokazao da Zemljina os nije u prostoru nepomična. Došao je do zaključka da se proljetna točka pomiče ne manje od jednog stupnja u stoljeću. Današnja vrijednost je jedan stupanj u nešto više od 70 godina.
Danas znamo da do precesije dolazi jer Zemlja nije savršena kugla, nego spljošteni sferoid pa je polarni promjer nešto manji od ekvatorskog. Zbog te nepravilnosti gravitacijska sila Sunca i Mjeseca uzrokuju okretanje zemaljske osi. Popularno se kaže da je Zemlja poput zvrka. No pritom se radi o tisućama godina koje trebaju proći da bi zemaljska os opisala puni krug. Zbog precesije ne mijenja svoj položaj samo proljetna točka nego i točka nebeskog pola.
Na Prvom koncilu koji je sazvao car Konstantin 325. u Niceji dogovoreno je da je prva nedjelja nakon punog mjeseca koji slijedi nakon proljetne ravnodnevnice – Uskrsna nedjelja.
Ovan i Ribe
Otvoreni skup zvijezda u vratu zamišljenog nebeskog bika, Plejade, u Hrvata Vlašići, izazivao je veliku pozornost u brojnih naroda. U svim starim narodima Vlašići imaju posebno značenje i važnost. Nalazimo ih spomenute i u Bibliji, u Starom Zavjetu. Razlog tome je što se proljetna točka u doba stare Mezopotamije nalazila u Biku, i to baš u Vlašićima, a prije toga smatra se da je bila u Orionu. U vrijeme rođenja Isusa Krista proljetna je točka vjerojatno već prešla iz znaka Ovna u znak i zviježđe Riba. Sigurno je da su prvi kršćani crtali kao svoj znak ribu koja je bila i znak tišine, šutnje, odnosno tajne. Stari zavjet u eri Ovna prepun je ovaca i pastira, a ta se simbolika nastavlja i u Novom zavjetu jer je Isus Krist žrtveni jaganjac, vazmeni jaganjac, ali i Dobri pastir, kao i Jahve u Starom zavjetu. Za Novi zavjet iznimno je važna i simbolika ribe, ribara i mreža koju je Isus uveo i koja nije karakteristična za Stari zavjet. Možda baš ovo preklapanje simbolike ovna i riba govori o smjeni ovih dviju era, prve u kojoj je bilo vrijeme priprave i očekivanja Isusa Krista, obećanog Mesije i druge, nove ere Riba, kojom počinje vrijeme Isusa Krista, koje je prema Bibliji konačno vrijeme čovječanstva koje ide u susret velikom Danu Boga Svemogućega iz Ivanova Otkrivenja.
Događajem Isusova raspeća te uskrsnuća od mrtvih, izračunavanje blagdana Uskrsa bilo je neizmjerno velik poticaj astronomskim istraživanjima.
Crkveni kalendar i pravilno određivanje Uskrsne nedjelje
Isus Krist je uskrsnuo u nedjelju pa je nedjelja već u ranim kršćanskim općinama postala dan euharistijskog sastanka, Dan Gospodnji. Predstavljala je „prvi dan“, kada je Bog dovršio stvaranje (prvo stvaranje) te „osmi dan“, spomendan novog stvaranja, kada je Bog Isusa uskrsnuo od mrtvih i koji označuje početak drugoga novog svijeta (drugo stvaranje). Nedjelja je time povlašteni blagdan. Uskrsne nedjelje, pomičnoga crkvenog blagdana Kristova Uskrsnuća, iznimno su važne, jer se crkveni kalendar temelji na pravilno određenoj Uskrsnoj nedjelji, prvoj nedjelji koja nastupa nakon prvoga proljetnog Uštapa. U šestom stoljeću po Kristovu rođenju (525. godine) opat Dionizije Mali, po nalogu pape sv. Ivana I., proširio je i dopunio uskrsne tablice. Uz to je pokušao odrediti godinu Kristova Utjelovljenja (Začeća), želeći uvesti red u julijanski kalendar koji je imao višak od deset dana te se više nije usklađivao s prirodom. Njegovom reformom i poništenjem suvišnih dana, omogućilo bi se uporabu računanja po tzv. uskrsnom krugu. Naime, jedan krug traje 532 godine, nakon čega se ciklus uskrsnih nedjelja ponavlja. Pritom Uskrs 129 puta nastupa u ožujku, a 403 puta u travnju. Ove godine Uskrs nastupa 5. travnja, za sve one koji su prihvatili gregorijanski kalendar, reformu kojeg je pokrenuo papa Grgur XIII.
Kršćanski krugovi koji nisu prihvatili reformirani kalendar, zaostaju do danas 13 dana, u razdoblju od 22. ožujka do 25. travnja, kada mogu nastupiti Uskrsne nedjelje. Stoga Uskrsna nedjelja u julijanskom kalendaru, u ekstremnim uvjetima, može slijediti do pet nedjelja nakon Uskrsa u gregorijanskom kalendaru.
Slika 1 Šareno cvijeće
Slika 2 Isusovo uskrsnuće
Komentari (0)