Između diplomacije, humanitarnog posredovanja i odnosa s Moskovskim patrijarhatom
Između diplomacije, humanitarnog posredovanja i odnosa s Moskovskim patrijarhatom
Prošao je i četvrti Božić zaredom koji su Ukrajinci doživjeli pod ruskim bombama. Rat je postao svakidašnjica, a razaranje gradova, raseljavanje stanovništva i tisuće mrtvih ostavili su duboke ožiljke na zemlji i narodu. U tom kontekstu pitanje koje se ciklički vraća u javnim raspravama i koje se ponovno intenziviralo uoči blagdana – glasi: Zašto nijedan papa, ni Franjo prije njega ni sada Lav XIV., još nije posjetio Kijev?
To pitanje ne dolazi samo iz političkih ili medijskih krugova. Postavljaju ga vjernici, crkveni ljudi, pa i dio ukrajinskog episkopata. Mnogi se pitaju zašto rimski biskup nije učinio ono što su već učinili brojni šefovi država, vladari, vjerski vođe, kardinali i biskupi: doći u Kijev, pomoliti se s narodom, izgovoriti riječ utjehe i, makar simbolično, stati na mjesta pokolja poput onoga u Buči. Papa Lav XIV. osobno ne skriva da bi želio otići. No zasad sve ostaje „u zraku“, kako to vole reći vatikanski diplomati.
Još 2022. godine, vraćajući se s apostolskog putovanja na Maltu, papa Franjo povjerio je novinarima da je pitanje putovanja u Kijev doista bila na njegovu stolu. No posjet se nikada nije ostvario. Već tada je bilo jasno da bi takav čin imao teške i dugoročne diplomatske i ekumenske posljedice. On je odlučio ići u oba grada: Moskvu i Kijev, a ne samo u jedan. Do toga, međutim, nije došlo i on se opredijelio “navijati za Kijev”, što je poremetilo i onu tanku nit koja je povezivala Moskovski patrijarhat i Vatikan. Njegovi pozivi i molitve za mir bili su svakodnevni.
Papa Lav XIV. naslijedio je tu tešku situaciju, koja je postala još složenija “mirovnim pregovorima”. U svojih prvih šest mjeseci pontifikata odlučio je zadržati opreznu liniju prethodnika. Tek je početkom došašća na povratku s apostolskog putovanja u Tursku i Libanon u razgovoru s novinarima povjerio da bi rado otišao u Ukrajinu, ali da „treba biti vrlo realističan“. Nije riječ ponajprije o sigurnosnim razlozima. Zaštita Pape, čak i u ratnim okolnostima, mogla bi se organizirati. Ključni problem leži drugdje: u delikatnoj ravnoteži vatikanske diplomacije, koja nastoji zadržati otvoren kanal komunikacije s obje zaraćene strane.
Sveta Stolica, svjesno i bez velike medijske pompe, nastoji očuvati ulogu neutralnog posrednika. Upravo je ta diskrecija dosad omogućila otvaranje humanitarnog kanala koji je imao vrlo konkretne učinke: pomoć u razmjeni ratnih zarobljenika te pokretanje mehanizama za povratak ukrajinske djece koju su ruske snage deportirale na početku okupacije. U pozadini tog procesa već mjesecima rade dvojica apostolskih nuncija – onaj u Kijevu i onaj u Moskvi – u stalnim kontaktima s obje strane. Cilj je izgraditi minimalne operativne kriterije koji bi omogućili rješavanje iznimno osjetljivog pitanja djece, koje se drži jednim od najtežih humanitarnih problema ovog rata. U Vatikanu postoji bojazan da bi Papin posjet Kijevu bio protumačen kao jednostrano svrstavanje. Takva percepcija mogla bi dovesti do potpunog zatvaranja vrata u Moskvi, i na političkoj razini i u odnosima s Ruskom pravoslavnom Crkvom.
Posebno osjetljiva točka jest odnos s Moskovskim patrijarhatom, čije je vodstvo zauzelo izrazito nacionalističku i proratnu poziciju. Iako su odnosi Rima i Moskve već godinama opterećeni raznovrsnim problemima, Sveta Stolica nastoji izbjeći potpuni prekid dijaloga. Ulog je velik: ne samo za budućnost ekumenskih odnosa nego i za sudbinu katoličke manjine u Rusiji, koja se već sada nalazi u ranjivom položaju. Svaki potez koji bi Kremlj ili crkvene vlasti u Moskvi protumačili kao provokaciju mogao bi imati izravne posljedice za vjernike na terenu. Zbog svega toga Državno tajništvo Svete Stolice, prema dostupnim informacijama, više je puta upozorilo Papu na moguće negativne posljedice putovanja u Kijev – i na diplomatskoj i na ekumenskoj razini.
Unatoč tomu, pozivi iz Ukrajine ne prestaju. Predsjednik Volodimir Zelenski više je puta javno i privatno pozvao Papu u Kijev. Posljednji put prije samog Božića. Pozive su uputili i drugi predstavnici ukrajinske vlasti, kao i biskupi Ukrajinske Crkve grkokatoličkog i latinskog obreda. Papa Lav zasad odgovara drugačije: stalnim porukama solidarnosti, molitvama, apelima za mir te poticanjem kardinala i biskupa da osobno posjećuju Ukrajinu. Tako želi pokazati da Ukrajina nije zaboravljena, čak i ako sam još ne namjera doći. U posljednje vrijeme stvarno je mnogo kardinala posjetilo Kijev i neka druga pogođena područja, svjedočeći o razaranju i patnji stanovništva. U srpnju je Ukrajinu posjetila i delegacija Vijeća biskupskih konferencija Europske unije. „Biti svjedoci rana koje je brutalni ruski agresorski rat nanio ovoj zemlji i njezinu narodu duboko nas je potreslo“, izjavio je tom prilikom biskup Mariano Crociata, predsjednik COMECE-a. „Dirnuli su nas nepokolebljiva vjera, hrabrost i nada koje žive u lokalnim zajednicama unatoč tolikim teškoćama. Želimo uvjeriti Crkvu i narod Ukrajine da nisu zaboravljeni. Crkva u Europskoj uniji stoji uz njih molitvom, suosjećanjem i konkretnom solidarnošću.“
Hoće li Papa Lav XIV. jednoga dana doista otići u Kijev, ostaje otvoreno pitanje. U Vatikanu se ne isključuje takva mogućnost, ali se ona veže uz „pravi trenutak“ – onaj u kojem Papin dolazak neće zatvoriti vrata, koja su sada barem odškrinuta, još uvijek otvorena. Za sada Sveta Stolica bira put tihe, strpljive diplomacije, svjesna da u ratu katkad upravo nevidljivi kanali mogu donijeti najkonkretnije rezultate. Cijena te strategije jest nerazumijevanje dijela javnosti, ali u Vatikanu vjeruju da bi alternativna simbolična gesta mogla imati mnogo teže posljedice – za mir, za dijalog, odnose i za one najranjivijih društvenih i vjerskih slojeva.
Komentari (0)