Svi koji su se odlučili za vojnu obuku, kao i svi koji su se prizvali na savjest i odlučili na neki drugi način pridonijeti dobrobiti i sigurnosti naše domovine zaslužuju naše poštovanje i zahvalnost.
Svi koji su se odlučili za vojnu obuku, kao i svi koji su se prizvali na savjest i odlučili na neki drugi način pridonijeti dobrobiti i sigurnosti naše domovine zaslužuju naše poštovanje i zahvalnost.
Život prosječnog kršćanina i vjernika počiva na trostrukom temelju, na bogoljublju, čovjekoljublju i domoljublju. Bogoljublje ne znači samo ljubiti Boga. Ono znači i činiti ono što su Božje nakane, pravila i zapovijedi. Nije dovoljno samo teoretski iskazivati ljubav prema Bogu. Ta ljubav mora se iskazati u praktičnom življenju i ispunjavanju onih odredbi koje proistječu iz Božje volje. Činjenica da je netko primio sve sakramente, da pohađa redovito misu, da redovito moli ili čini djela pokore još uvijek ne znači da se radi o istinskom bogoljublju. Ljubav prema Bogu dokazuje se poštivanjem nekih od Boga utemeljenih pravila življenja, i to ne samo onih pravila navedenih u deset Božjih zapovijedi ili Dekalogu, nego o onim pravilima koje čovjek svojim umom, srcem i savješću smatra da ispunjavaju Božje namjere s čovjekom. Slično je i s čovjekoljubljem. Čemu koristi reći kako volim čovjeka ako mu nisam spreman izići u susret kada mu je najpotrebnije? Istinska vjera u Boga dokazuje se spremnošću prihvatiti drugog čovjeka i obdariti ga djelotvornim milosrđem, pogotovo kada se taj naš bližnji nađe u provalijama života.
Domoljublje kao izazov
I sam Isus Krist volio je svoju domovinu. U njegovoj Galileji proveo je najviše vremena svojega života, učinio najviše čuda, izliječio najviše bolesnika, nahranio najviše gladnih, usrećio najviše ljudi. Gotovo svi njegovi učenici bili su rodom iz Galileje. Samim time dokazao je i pokazao kako je domoljublje nužna i nezaobilazna vrlina koju bi trebao njegovati svaki čovjek. Logično je, dakle, da je domovina u njegovim očima i nauku shvaćena kao nužna »infrastruktura« kreposnog života. Domovina je onaj lijepi cvijet koji ne može izrasti na kamenitom i trnjem obraslom tlu, nego zahtijeva plodno tlo. Poslije je sv. Toma Akvinski to upotrijebio kada je rekao kako je dobar i krepostan život poput lijepog cvijeta koji ne može izrasti i opstati na kamenitom tlu. Uređena, mirna, stabilna i dobrim ljudima nastanjena domovina nužna je podloga da bi čovjek mogao živjeti kreposno. Problem je u tome što smo mi danas taj pojam »domovina« ekstremno politizirali. Kao da je domovina isključivo nekakva podloga i plodno tlo za politička sučeljavanja, kao da je ona samo podloga bez koje nije moguće vladati nad drugima i obnašati vlast. Zaboravili smo da i sama vlast svoje postojanje mora zahvaliti domovini u kojoj se ustalila. Kao da je homo politicus jedini parametar sreće, a ne domovina u kojoj djeluje i u kojoj svi mi živimo. Logična posljedica je da mi svoju domovinu moramo braniti pod svaku cijenu, pa čak i kada ova naša spremnost zahtijeva određena odricanja ili nekakve promjene u svakodnevnom životu.
Zadatak čuvanja domovine
To je posebno aktualna problematika imajući u vidu stanje u Europi i svijetu.
Teško je vjerovati da ćemo moći ostati imuni na ratna događanja i računati da će nam domovinu, u slučaju potrebe, braniti Trump ili Putin. Dovoljan dokaz za to je rat u Ukrajini gdje se, u pogledu prestanka rata, nije učinilo gotovo ništa, unatoč svim brojnim sastancima, konferencijama obećanjima, prijetnjama, brojnim izjavama i deklaracijama. Stoga nije čudno da je u Hrvatskoj započela obuka novog naraštaja Hrvatske vojske. Prvih 200 dragovoljaca i 80 djevojaka odazvalo se pozivu na obuku. Obuka će trajati dva mjeseca, a primat će i mjesečnu plaću. Mladi očito nisu indiferentni pred pitanjem što bi bilo kada bi se u Hrvatskoj ponovila neka Ukrajina. Tim mladim ljudima valja odati priznanje. Očito se nisu odazvali samo zbog plaće nego i stoga što im je stalo do vlastite domovine. Samo nekakvi »politikanti« mogu izmišljati razloge zbog kojih se mladi ljudi ne bi trebali odazvati na poziv da nauče kako u kriznim situacijama braniti svoju zemlju. Osim toga, što zna svatko tko je »morao« služiti vojni rok u bivšoj JNA, takva obuka ne uči samo kako ratovati, nego pruža jedan specifični odgoj mladih ljudi i uči ih kako biti više odgovoran, radišan, marljiv i solidaran. Osim toga, ova obuka sasvim postupno i spontano unosi u mladog čovjeka duh zajedništva, unatoč svim mogućim različitostima u karakteru svakog pojedinca. Ako je nas starije bivša JNA uvelike tome naučila, zacijelo će to biti moguće s ljudima koji su se odazvali na poziv vlastite domovine.
Mogućnost priziva na savjest
Simptomatično je da se samo sedmero mladih odlučilo na priziv savjesti. S tim prizivom, međutim, valja biti jasan. Ako se netko priziva na savjest, to je njegovo temeljno pravo. Međutim, razlog priziva na savjest trebao bi biti obrazložen. Nije svakako u redu da se netko priziva na savjest u pitanju obuke koja služi domovini, a s druge strane, umjesto na obuci provodi dane i noći u diskoteci. Priziv na savjest zahtijeva da se on zamijeni drugačijim proporcionalnim doprinosom dobrobiti domovine i njezinih građana. Ne mogu se svi mladi ljudi odlučiti za obuku obrane, ali mogu to zamijeniti korisnim radom u nekim drugim područjima, kao što je briga za starije ljude, njega bolesnika, aktivni angažman u nekim dobrotvornim udrugama i tome slično. I oni tim radom pridonose očuvanju i dobrobiti domovine. Tu nije u pitanju nečiji osobni hir, nego se radi o istinskoj pravednosti u raspoređivanju tereta koji svatko nosi za dobrobit domovine i njezinih građana. Svi koji su se odlučili za vojnu obuku, kao i svi koji su se prizvali na savjest i odlučili na neki drugi način pridonijeti dobrobiti i sigurnosti naše domovine zaslužuju naše poštovanje i zahvalnost. Najvažnije je jedno: da nema puno onih kojima je svejedno kako će ljudi živjeti u svojoj domovini.
Lead:
Uređena, mirna, stabilna i dobrim ljudima nastanjena domovina nužna je podloga da bi čovjek mogao živjeti kreposno.
Potpis pod sliku 01:
Problem je u tome što smo mi danas taj pojam »domovina« ekstremno politizirali.
Potpis pod sliku 02:
Istinska vjera u Boga dokazuje se spremnošću prihvatiti drugog čovjeka i obdariti ga djelotvornim milosrđem…
Komentari (0)