Dugo očekivana prva enciklika pape Lava XIV. Magnifica humanitas. O očuvanju ljudske osobe u doba umjetne inteligencije nosi nadnevak 15. svibnja 2026.…
Dugo očekivana prva enciklika pape Lava XIV. Magnifica humanitas. O očuvanju ljudske osobe u doba umjetne inteligencije nosi nadnevak 15. svibnja 2026. godine. Potpisana je 15. svibnja na isti datum točno prije 135 godina kada je Lav XIII. objavio encikliku Rerum novarum, kojom je Katolička Crkva otvorila novu stranicu u odnosu prema događanjima u svijetu. Od te znamenite enciklike, koja je poslije prozvana prva socijalna enciklika, Crkva razvija svoj socijalni nauk koji je danas, prema riječima pape Lava XIV., „baština mudrosti u kojoj nalazimo načela za razmišljanje, kriterije za prosudbu i konkretne smjernice za djelovanje“… To nije nepomičan skup pojmova, već živi corpus istine koji štiti i tumači poziv čovječanstva na pun i pravedan život“ (Magnifica humanitas, br. 3). Sadašnji Papa toj živoj crkvenoj tradiciji svojom prvom, a ujedno i programatskom enciklikom želi „dodati svoj vlastiti glas“ (Isto).
Riječ je o socijalnoj enciklici
Prema tome, živa baština socijalnog nauka Crkve kontekst je unutar kojega je potrebno, ali i jedino moguće, ispravno razumjeti važnost i značenje ovoga crkvenog dokumenta u odnosu ne samo na urgentno pitanje razvoja umjetne inteligencije nego i u odnosu na društveno-političku i gospodarsku situaciju u svijetu koja se naglo i, čini se, nezaustavljivo mijenja u negativnom pravcu. U takvoj za čovjeka i čovječanstvo opasnoj situaciji papa Amerikanac, koji je diplomirao matematiku prije nego što je nastavio putem teološke izobrazbe, vidi pozitivne strane, ali jako dobro sluti opasnosti koje dolaze iz dosadašnjeg razvoja umjetne inteligencije u kojem „kolo vodi“ privatni kapital bez bilo kakvog regulatornog utjecaja država. Papa poziva države da daju svoj doprinos i usmjeravaju razvoj umjetne inteligencije. Slično je prije 135. papa Lav XIII. pozvao državu da se aktivno uključi u zaštitu radnika u odnosu na liberalni kapitalizam. A sada se u novim okolnostima javlja jedna nekontrolirana ambicioznost s mogućim nesagledivim posljedicama.
Živimo u „promjeni epohe“ u kojoj se „neki natječu za budućnost novih tehnologija, a drugi se posvećuju promišljanju o tome. Većina ljudi gleda i čeka, promatrajući izdaleka i tek se nadajući najboljem. Upravo se zbog toga pred našu savjest postavljaju ključna pitanja koja se više ne mogu izbjeći: Kamo idemo? Prema kojem se cilju želimo usmjeriti? Koji smjer trebamo odabrati kao pojedinci i kao ljudska zajednica?“ (Isto, br. 6).
Socijalni nauk Crkve kao sredstvo dijaloga
U takvoj situaciji papa Lav XIV. u bogatoj baštini socijalnog nauka Crkve vidi sredstvo dijaloga kojim Katolička Crkva želi dati svoj doprinos trenutačnim zbivanjima u svijetu. Možemo reći da je sadržaj ove socijalne enciklike svojevrsni rezultat prve godine njegova pontifikata. Već je na početku, 17. svibnja 2025., pred predstavnicima Zaklade Centesimus annus Pro Pontifice naglasio: „Pred pitanjima od tolike važnosti, socijalni nauk Crkve pozvan je ponuditi ključeve za tumačenje koje stavljaju znanost i savjest u dijalog, time dajući temeljni doprinos znanju, nadi i miru“. U tom kontekstu Lav XIV. je rekao: „Postoji rastuća potreba za socijalnim naukom Crkve na koju moramo odgovoriti.“ Pap Lav XIV. u svojoj prvoj socijalnoj enciklici pokazuje put, koji je put dijaloga koji Katolička Crkva nudi svijetu?
Opsežna i sadržajem bremenita socijalna enciklika
Magnifica humanitas – Veličanstveno čovještvo je opširna, ali sadržajem bremenita enciklika u kojoj rimski biskup prvi put na tako iscrpan način prikazuje s jedne strane sâm razvoj i bogati sadržaj socijalnog nauka Crkve i, s druge strane, na temelju poruka i načela socijalnog nauka Crkve poziva na dijalog o umjetnoj inteligenciji, kao i o drugim važnim pitanjima u svijetu poput mira i rata. Ovdje je moguće tek ukratko ukazati na sâm sadržaj enciklike. Uz opširan Uvod u kojem ukazuje na razloge objavljivanja ovoga socijalnog dokumenta, enciklika ima pet poglavlja i Zaključak, ukupno 245 brojeva. Prvo poglavlje: Dinamična misao vjerna evanđelju donosi sintetički prikaz razvoja socijalnog nauka Crkve. Drugo poglavlje: Temelji i načela socijalnog nauka Crkve uz samu definiciju socijalnog nauka Crkve temeljito obrazlaže načela koja su rezultat samog razvoja socijalnog učenja Crkve. U trećem poglavlju: Tehnologija i dominacija. Veličina ljudske osobe suočena s obećanjima umjetne inteligencije na temelju načela obrazlaže izazove, probleme te donosi kritički osvrt na dosadašnji razvoj umjetne inteligencije. Četvrto poglavlje: Očuvati ljudskost u vrijeme preobraze opet na temelju katoličke socijalne misli s različitim aktualnim pitanjima društvenog razvoja koja utječe na pojedince, obitelji i cijele narode te svijet. U petom poglavlju: Kultura moći i civilizacija ljubavi, rimski biskup snagom crkvenoga autoriteta progovara o „kulturi moći“ koja prijeti sa svih strana suvremenom čovjeku u digitalnom dobu i civilizaciji ljubavi kao crkveni i kršćanski odgovor na trenutačnu situaciju. U Zaključku Papa predlaže zahtjevan program kršćanskoga života kao put za snalaženje u ovoj epohalnoj promjeni.
Koliko se u Hrvatskoj razumije i prihvaća socijalni govor Crkve?
Od jednoga pape Lava XIII. do drugoga pape Lava XIV. Katolička Crkva je postupno oblikovala svoj socijalni govor u odnosu na kretanja u društvu i svijetu. To nije ni politički, ni ideološki, ni prema događanjima u svijetu crkveno „bojovni“ govor, već poziv svim ljudima dobre volje da se u evanđeoskom duhu i u „kulturi dijaloga“ otvoreno i s puno poštovanja raspravlja o sudbini ovoga svijeta. Crkva se pritom zauzima za istinu o općem dobru, a protivi čistoj moći koja je „odvojena od istine, i koja suptilno ili otvoreno nameće ono što želi da drugi prihvate kao istinu“ (Isto, br. 133). Ova socijalna enciklika može i za nas u Hrvatskoj biti svojevrsni ispit savjesti na putu prema nadvladavanju podjela u društvenom, ali i u crkvenom životu.
Komentari (0)