Govoreći o putenosti u prošlom nastavku Autoškole za kršćane, spomenuli smo dvije od samo pet stvari za koje nas odgaja naša seksualnost…
Govoreći o putenosti u prošlom nastavku Autoškole za kršćane, spomenuli smo dvije od samo pet stvari za koje nas odgaja naša seksualnost koja je Božji dar. Rekli smo da je ljepota seksualnosti u tome da nas odgaja za život bez oholosti i bahatosti te u zahvalnoj ovisnosti o Bogu, s obzirom na to da je nemoguće imati potpunu kontrolu nad vlastitom seksualnošću, a odgaja nas i da imamo osjećaj za drugoga.
Upravo u odnosu s drugom osobom, onom osobom s kojom smo u braku i s kojom stupamo u spolne odnose, razvija se i sljedeća vrlina za koju nas odgaja naša seksualnost. Radi se o iskrenosti te o doslovnoj i simboličnoj ogoljenosti koja nam ne ostavlja prostora za glumljenje ili pretvaranje.
Biti otvoren i iskren s drugima je blagoslov od kojega zaziru ljudi našega vremena. Svi se skrivamo iza maski glumljenja, pretvaranja, poza i frazi. Seksualnost nas odgaja za iskrenost. Za prihvaćanje ranjivosti. Za prepuštanje drugome na milost i nemilost. A samo u takvim uvjetima se može dogoditi čudo ljubavi i potpunoga predanja.
Četvrta stvar koju treba shvatiti o seksualnosti je činjenica da je spolni odnos između jednoga muškarca i jedne žene zapravo religiozni čin. Spolnim odnosom proslavljamo Boga i izvršavamo njegovu volju. Napose u trenutcima kada se tijekom toga spolnog čina dogodi začeće.
U trenutku začeća razumijemo da smo stvoreni na sliku Božju. Poput njega možemo biti stvoritelji života. I ne samo to. U trenutku začeća je i Bog prisutan sa supružnicima koji stupaju u spolni odnos. Bog je u tom trenutku sustvaratelj s njima.
Doista je to veličanstveno očitovanje Božje prisutnosti, njegove ljubavi i povjerenja. Doista je to otajstvo od kojega ne smijemo zazirati. I nikada se ne smijemo umoriti slaviti Boga što ima toliko povjerenje u muškarca i ženu s kojima zajedno stvara ljudski život.
Previše smo svetih otajstava prepustili onima koji Boga ne poznaju niti ga slave. Nažalost i govor o ljepoti i religioznoj dimenziji ljudske seksualnosti je utihnuo pred vulgarnošću, prostaklukom i uvredljivim praksama. A mi kršćani smo, potpuno pogrešno i neopravdano ljudsku seksualnost smjestili u područje grešnosti i tabua.
Spolni odnos može donijeti život kada se živi po Božjoj volji, ali može donijeti i bolest ili smrt kada se ne živi po Božjoj volji. Potpuno se jasno ostvaruje Božja riječ da se pred nas stavlja život i sreća te smrt i nesreća (usp. Pnz 30, 15). I dobijemo ono za što se opredijelimo. Stoga je peta stvar kojoj nas uči naša seksualnost odgovorno ponašanje. Toliko je laži i podvala izrečeno o tzv. odgovornom spolnom ponašanju, a istina je samo jedna. Apstinencija do braka i vjernost u braku. To je jedino odgovorno spolno ponašanje. Sve drugo su laži. Priče za malu djecu i velike naivce.
Privodimo kraju govor o putenosti zahvaljujući Bogu koji nas je stvorio kao spolna bića i što nam je u spolnom odnosu jednog muškarca i jedne žene, napose u onom u kojem se dogodi začeće, darovao očitovanje svoje ljubavi, blizine, povjerenja i prisutnosti.
Nikola Kuzmičić
Komentari (0)