SV. ANDRE IZ MONTREALA, skromni vratar, revni molitelj
SV. ANDRE IZ MONTREALA, skromni vratar, revni molitelj
Kanađanin, sv. Andre Bessette ili sv. Andre iz Montreala, kojega je papa Benedikt XVI. u listopadu 2010. proglasio svetim rekavši da je taj svetac živio „blaženstvo čistoga srca“, četrdeset je godina bio vratar koledža Naše Gospe u Montrealu. Njegovi su ga suvremenici opisivali kao skromnog i poniznog, osobu slabog zdravlja i lošeg obrazovanja, ali duboke i iskrene molitve. Za tisuće onih koji su ga susretali on je bio vrata Božjeg milosrđa, a dnevno su stotine ljudi dolazile tražiti duhovnu utjehu.
Građanskim imenom Alfred rođen je 9. kolovoza 1845. u gradiću Mont-Saint-Grégoire, u kanadskom Quebecu. Bio je osmo od dvanaestero djece u obitelji. Po porodu je bio tako slab da ga je babica odmah znamenovala bojeći se da svećenik neće stići krstiti dječaka prije smrti. Obitelj mu je bila siromašna. Otac, Isaac Bessete, bio je drvosječa te se u potrazi za poslom preselio s obitelji u Farnham gdje je poginuo rušeći drvo. Majka je tako s 40 godina ostala udovica s brojnom djecom, a ubrzo se od teškoga rada i siromaštva razboljela i umrla. Manja su djeca smještena u sirotište, a Alfreda, kojemu je bilo dvanaest godina, neka je seoska obitelj uzela kao slugu. Mladić je radio kao postolar, pekar i kovač, ali zbog zdravlja sve je poslove morao napustiti. U doba Građanskoga rata radio je u SAD-u u tvornici. Od djetinjstva je bio vrlo pobožan i štovatelj sv. Josipa, drvodjelje. Znajući to, njegov ga je župnik kada mu je bilo 25 godina uputio na Kongregaciju sv. Križa, napisavši poglavarima: “Šaljem vam svetca.” Nakon godine novicijata redovnička ga je zajednica odbila zbog lošeg zdravlja pa je primljen tek nakon intervencije mjesnog biskupa. U zajednici je dobio ime Andre. „Kada sam došao u samostan, poglavar mi je pokazao vrata i tamo sam ostao četrdeset godina“, šalio se. Kao brat laik u zajednici je obavljao posao vratara, sakristana i pomoćnika u praonici. Zbog svojih zdravstvenih teškoća bio je posebno osjetljiv za bolesne koje je često posjećivao, molio s njima i mazao ih uljem iz kapelice. Revno se prijavio za njegu bolesnika kada je u susjednom učilištu izbila epidemija. Glas o pobožnom redovniku proširio se gradom i mnogi su dolazili tražiti utjehu u bolesti. Zapisano je kako to nije bilo drago ni poglavarima ni biskupu, a ni mjesnim liječnicima koji su smatrali da se radi o prevari. Sâm je brat Andre govorio da on moli, a liječi sv. Josip. Godišnje je počeo dobivati oko 80 tisuća pisama u kojima su vjernici tražili da moli za njih i njihovo ozdravljenje.
U vratarskoj sobici neprestano je molio gledajući prema prozoru gdje je stavio kipić sv. Josipa, a kroz koji se vidjelo brdo Royal gdje je Kongregacija sv. Križa željela godinama kupiti zemljište, no to im nikako nije polazilo za rukom. Brat Andre je vjerovao da će sv. Josip pomoći to ostvariti, zato se s drugim redovnicima popeo na brdo i tamo zakopao medaljicu sv. Josipa. Ubrzo su se ostvarili uvjeti za kupnju zemljišta, a on je prikupio nešto novca i sagradio kapelicu posvećenu sv. Josipu u kojoj je primao bolesnike. Andre je sve brige stavljao u ruke sv. Josipu, kojemu je poslije na tome mjestu sagrađen oratorij gdje je skromni brat laik i pokopan. Zapisao je da je on samo sredstvo u rukama Providnosti i instrument sv. Josipa. Brat Andre umro je 6. siječnja 1937. Kraj njegova odra prošlo je, kako su izvijestile tadašnje novine, oko milijun ljudi. Glas o njegovoj svetosti nastavio se širiti, a brojni su zadobili uslišanja po njegovu zagovoru. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 1982., a svetim, kao prvoga rođenog kanadskog svetca, papa Benedikt XVI. Spomendan mu se slavi 7. siječnja.
Suzana Peran
Izvor fotografije: Kongregacija sv. Križa
Komentari (0)