Bez žurbe i u vlastitom ritmu svaki korak u Raveni vodi vas do povijesnih znamenitosti, i kamo god krenete, pronaći ćete nešto…
Bez žurbe i u vlastitom ritmu svaki korak u Raveni vodi vas do povijesnih znamenitosti, i kamo god krenete, pronaći ćete nešto zanimljivo i vrijedno pozornosti. Sve najvažnije atrakcije grada nalaze se na svega nekoliko koraka udaljenosti. Naravno, usput možete popiti izvrsnu kavu, pojesti nešto slasno, predahnuti u hladu parkova. Idealno za sve koji vole lagano otkrivati čari grada koji posjećuju pješice.
Možda je upravo tako šetala i Gala Placidija, slavna kći cara Teodozija I. i sestra cara Honorija. Zanimljiv životni put završila je upravo u Raveni gdje se nalazi i njezin mauzolej unutar kojeg su mozaici koji se drže najznamenitijim antičkim spomenicima te vrste. Izvana jednostavan, gotovo neprimjetan, ovaj mauzolej oduševljava plavim svodom i zlatnim zvijezdama koje stvaraju osjećaj beskonačnog neba, dok nježni prikazi svetaca daju ovom mjestu mir, tišinu i nadu. No zanimljivo je da Gala uopće nije pokopana ovdje, a sama građevina nikada i nije bila njezina grobnica. Unutar mauzoleja nalaze se tri kamena sarkofaga, jedan se pripisuje Gali, preostala dva njezinim članovima obitelji, ali povjesničari danas drže da su ti sarkofazi vjerojatno simbolični i da nikada nisu sadržavali njezine posmrtne ostatke. Mauzolej je jedan od osam građevina u Raveni koje su upisane na Popis svjetske baštine UNESCO-a 1996. godine. UNESCO-ovi stručnjaci tom su prilikom rekli kako je mauzolej najraniji i najsačuvaniji spomenički mozaik, a istodobno umjetnički najsavršeniji. Savršenstvo arhitekture i mozaika nalazi se i u slavnoj bazilici San Vitalea, koja se nalazi svega nekoliko koraka dalje od mauzoleja. Sveti Vitale bio je rimski rob i kršćansku mučenik, a izgradnju bazilike njemu u čast pokrenuo je ravenski biskup Eklezije. Izgradnja je započela 526. godine, na mjestu gdje je sveti Vitale bio mučen. Izgradnju crkve gotovo je potpuno financirao Julije Argentije, privatni bankar Ravene. Bizantinci osvajaju Ravenu 540. godine te pod njihovom vlašću i završava izgradnja 548. godine. Unutrašnjost crkve bogato je ukrašena mozaicima i potrebni su sati da se mnogobrojni detalji dobro razgledaju. Posebno je lijepo kada sunce probija kroz prozore na kupolama i kada zlatne nijanse mozaika ispunjavaju prostor.
U maloj ulici koja prolazi između dviju veličanstvenih i povijesno značajnih građevina smjestila se malena i skromna crkva svete Marije Velike. Na prvi pogled njezina jednostavnost može izgledati neupadljivo, ali unutrašnjost skriva posebnu duhovnu snagu koja privlači vjernike sa svih strana svijeta. Sadašnja crkva potpuno je obnovljena prema nacrtima Pietra Grossija 1671. godine na ostatcima ranokršćanske građevine koju je naručio Eklezije, biskup Ravene od 522. do 533. godine. Stara građevina imala je tri broda poduprta sa šesnaest mramornih stupova; nova građevina potvrđuje raspored bazilike s ponovno korištenim originalnim stupovima i kapitelima. U antici je apsida imala mozaike; današnja je u baroknom stilu. Cilindrični zvonik datira iz 9./10. stoljeća. Unutra možemo pronaći vrijedne kasnorenesansne slike i skulpture. I mir. I nadu, nadu za kojom mnogi teže u teškim trenutcima.
Nedjeljno jutro u ovoj crkvi doživjela sam na poseban način. Čim sam kročila unutra, dočekao me svećenik. Ne samo mene, već svakog vjernika, svakog turista pojedinačno. Pristupao je djeci, odraslima, svakoga je osobno pozdravio, pružio ruku, pokazujući nevjerojatnu toplinu i pozornost. Ljudi su s vrata crkve kretali ravno k njemu. Tek nakon što je sve pozdravio, nakon što su svi pronašli svoje mjesto, počela je misa. Malena crkva omogućuje da svatko tko uđe u njezin prostor osjeti prisutnost zajedništva, ali i snagu molitve koja nerijetko prelazi u jecaje i tugu. U desnom dijelu crkve nalazi se mala freska Madone s djetetom koja se naziva Santa Maria dei tumori (latinski Sancta Maria a tumoribus). U prošlosti su se vjernici tu molili za ozdravljenje. Danas oni koji mole obično traže ozdravljenje od raka. Ne treba ni reći kako upravo tu uvijek ima vjernika. Dodatnu notu nade u ovom prostoru daje i glazba, koja se može čuti i prije same mise. Svaka nota, svaka pjesma, dopiru izravno do srca vjernika.
FOTO 1 a b c d e
Gala Placidija predala je 437. godine Bizantu cijelu Dalmaciju, sve do panonskih granica, čime je značajno učvrstila veze između Zapadnog i Istočnog Rimskog Carstva u jednom od njihovih zadnjih razdoblja suradnje. Taj politički potez odražava vrijeme velikih promjena, ali i nastojanje da se očuva stabilnost u svijetu koji se polako mijenjao. Mauzolej Gale Placidije svjedok je duhovne i umjetničke snage koju je Ravena tada imala.
FOTO 2 a b c d f e g
Svaki prior u bazilici svetog Vitalea jest priča ispričana kroz milijune komadića mozaika. Ova bazilika odudara od svih klasičnih bazilika i po obliku: nema uobičajeni pravokutni oblike, već je građena na osmerokutnom tlocrtu. Upravo joj to daje mističan izgled, pogotovo kada je prostor ispunjen svjetlom koje se odbija od mozaika. Zidovi su prekriveni prizorima iz Biblije, ali i poznatim ljudima grada. Ravena je nekada bila jedno od najvažnijih središta svijeta, a ta veličina i značaj i danas se vide na zidovima bazilike.
FOTO 3 a
Nažalost, znanje o povijesti crkve Marije Velike vrlo je skromno, baš poput njezina izgleda s vanjske strane. No ima nešto neopisivo lijepo i u toj skromnosti vanjštine. Pogotovo kad znate koliko je lijepa unutrašnjost ove crkve.
FOTO 4 a b c
Divan susret s vjernicima sa svih strana svijeta.
FOTO 5 a
Misa u crkvi Marije Velike posebno je iskustvo za sve vjernike te savršeno mjesto za svakoga tko traži vjeru i mir u srcu Ravene.
FOTO 6 a b c
I danas kad zakoračite u ovaj dio crkve možete osjetiti posebnu povezanost vjernika s ovim mjestom.
Komentari (0)